Banka – od klupe do nebodera

Čovjek na klupi pozajmljuje novac

Šta je banka

Banka (talijanski banca =  klupa), novčarski zavod, finansijska institucija kojoj je osnovna djelatnost posredovanje u novčanim poslovima. Banka prima novčana sredstva u polog (depozit) i plasira ih u kredit i tzv. novčane investicije, baveći se i finansijskim uslugama.

Depozitni i kreditni poslovi najvažnije su obilježje banke. Prema većini definicija banka je „institucija koja istovremeno prima depozite po viđenju i odobrava poslovne kredite“, tj. depozitno-kreditna institucija.  Banke imaju snažan utjecaj na razvoj nacionale ekonomije.  

Banke su najvažnije posredničke finansijske institucije i predstavljaju temelj finansijskog sistema svih zemalja. Bankovni je posao javni interes, svojevrsna povlastica i monopol, pa se osnivanje i poslovanje banaka uređuje posebnim zakonom.

Banke se sve više bave i nedepozitnim i nekreditnim novčarskim poslovima, posebno na tržištima vrijednosnim papirima, pa se u praksi gotovo gube zakonodavstvom postavljena ograničenja i razlike između banaka i ostalih, „bankolikih“ ali nebankovnih finansijskih  institucija.

Prve banke

Već 3000. p.n.e. u Babilonu se obavljao uglavnom  depozitni posao i davali su se zajmovi, dok se privatne banke javljaju između VII. i V. Stoljeću p.npe.   U antičkoj Grčkoj prvi se bankovni poslovi obavljaju kraj čuvenih hramova u Efezu, na Delu, Samu itd., a počev od VII. stoljeća p.n.e.  javljaju se prvi privatni mjenjači, trapeziti (grč. τράπεζα: stol). U drevnome Rimu bankovni se poslovi razvijaju prema grčkom primjeru –  mjenjači se zovu argentariji (lat. argentum: srebro, novac).  I u Grčkoj i u Rimu poznat je već tekući račun i žiroposao (grč. δıαγραφή: zapis, namira; lat. transcriptio).

U srednjem vijeku pojavljuju se u sjevernoj Italiji (Lombardiji) mjenjači zvani campsores (talijanski cambio: mijenjanje) i bankari (talijanski banchieri, od  talijanskog banco, njemačkog Bank: klupa)  na kojoj su na trgu držali zdjelice s raznim vrstama novca.

Oni primaju i novac na čuvanje uz priznanice, koje su polagači mogli unovčiti kod poslovnih prijatelja tih bankara u drugim mjestima. Već sredinom XII. st. osnovali su trgovci u Mlecima društvo za čuvanje depozita, a prva banka u Italiji bila je Casa di San Giorgio u Genovi (1407). Državne banke Mletačke Republike bile su Banco di Rialto (1587–1617) i Banco del Giro (1617–1806), koje su među svojim komitentima izgradile žiropromet. U sjevernoj Italiji prvi je put upotrijebljena u XIII. st. i mjenica, važno sredstvo poslovnog prometa i kreditiranja.

Amsterdamska Wisselbanka, osnovana 1609., uvela je poseban bankovni (knjižni) novac; u Njemačkoj ga uvodi Hamburška žirobanka (1619–1875). Njezin knjižni novac (tzv. Mark-Banco = 8 1/2 finog srebra) vrijedio je u velikom dijelu Europe. Privredni razvoj, koji u Evropi počinje nakon otkrića Amerike, traži sve veće kredite i tako nastaje banknota. Prva posebna notna banka osnovana je 1694. u Engleskoj (Bank of England) prema planu Williama Patersona.

God. 1716. osnovao je John Law u Parizu asignatnu banku, koja je zbog prevelikog izdavanja asignata propala već 1720. izazvavši goleme financijske poremetnje u Francuskoj. Počev od XIX. st. banke su većinom dionička društva, dok su emisijske banke nakon II. svjetskog rata većinom državne ustanove.

ZAŠTO MOJ-BANKAR.BA

Vrste banaka

Po svom pravnom obliku banke se obično dijele na:

  1. privatne, vlasnici kojih su privatne osobe
  2. javnopravne, kojima je vlasnik država ili neka uža teritorijalno-politička jedinica
  3. povlaštene, koje uživaju znatne zakonske povlastice, od kojih je najvažnija izdavanje novčanica.

Nad poslovanjem tih banaka država obavlja nadzor i imenuje dio uprave i viših činovnika.

Po vrsti poslova banke se uglavnom dijele na:

  1. Novčanične banke (novčarske, središnje, emisijske ustanove), koje izdaju novčanice i obavljaju razne poslove za državu.
  2. Poslovne (komercijalne, depozitne, kreditne) banke, koje prikupljaju povremeno nezaposlene kapitale i štedne uloge te ih ulažu uglavnom  u kratkoročne kreditne poslove. Bave se kratkoročnim finansiranjem proizvodnje i prometa: odobravaju kratkoročne kredite za finansiranje proizvodnje i obrta, trgovine, potrošačko kreditiranje. Obično imaju veliku mrežu podružnica.
  3. Razvojne (investicijske) banke, bave se dugoročnim financiranjem gosp. razvoja; prikupljaju dugoročno slobodna sredstva štednje – akumulacije i dugoročnim ih kreditima usmjeravaju poduzetnicima za ulaganja u osnovna sredstva i u kapitalnu izgradnju. Mogu biti specijalizovane privatne poslovne banke, posebne državne banke, regionalne ili međunarodne banke (Međunarodna banka za obnovu i razvoj – IBRD).